plaža Ručica

OTOK PAG, Atrakcije

OTOK PAG

Zbog položaja otoka pod Velebitom s kojeg cijele godine (osobito zimi) pušu jake bure, otok Pag je gotovo čitav prekriven posolicom iz Velebitskog kanala. Stoga je otok Pag poznat po slaboj pokrivenosti vegetacijom nekih svojih dijelova, koje se često uspoređuje s Mjesečevom površinom. Kamenit pejzaž s tek pokojom vlati aromatičnog bilja koje pasu ovce stvara jedinstveni dojam i  nadaleko poznat sir.

Na otok se, sa zapadne strane stiže trajektom iz luke Prizna, a s južne strane mostom gdje vas sa lijeve strane dočekuje antička utvrda Fortica. Tu su prema narodnoj predaji, Pažani dočekali I na kratko primili mađarskog kralja Belu IV, skrivajući se pred napadom Mongolske vojske.

Otok Pag naseljen je još od kamenog doba, a postoje i nalazišta raznih nastamba iz željeznog i brončanog doba. Zbog svoga geostrateškog položaja i velike važnosti soli, otok Pag je od davnina mjesto gdje su svoje tragove ostavili antički Grci i Rimsko carstvo. Dugo je vremena otok bio dio Mletačke Republike,  a od VII. stoljeća mjesto ratovanja Zadra i Venecije gdje su u više navrata gradovi otoka uništeni i opljačkani. Do danas je ostala administrativna podijela otoka na Zapadni i Južni, te čak 4 različita dijalekta na otoku.

Stanovnici otoka posebno su ponosni na svoju bogatu kulturnu baštinu i tradiciju od koje moramo istaknuti Narodnu nošnju, izradu Paške čipke, zimski i ljetni karneval te mjesto hodočašća katoličkih vjernika iz cijelog svijeta.


Stari Grad

Na mjestu Starog grada nadeni su dokazi postojanja antičkog grčkog naselja, a nakon uništenja Cisse u  12. stoljeću Stari grad postaje središte otoka, nakon čega Austro-Ugarski kralj Bela IV. u 13. stoljeću podario statusom slobodnog Hrvatskog grada. Uslijed čestih napada i pljačkanja u 15. stoljeću, kompletni grad je preseljen na novu lokaciju 2 kilometra zapadno.

Na samoj lokaciji Starog grada ostali ostaci franjevačkog samostana I crkva Sv Marije izgrađenoj u 12. stoljeću na mjestu starohrvatske bazilike iz 8. stoljeća. U crkvi se nalazi drveni kip Majke Božje iz 14.stoljeća veoma važan za stanovnike Paga.  

Na području novog grada Paga se u 19. stoljeću u više navrata pojavila kolera, a nakon što su građani od žalosti donijeli kip iz Staroga grada u novi, nije nitko umro od kolere te su se građani zavjetovali svake godine na taj dan, dan Vele Gospe 15. kolovoza u molitvi I procesiji prenijeti kip u crkvu Marijinog uznesenja, te se slavi kao najveći blagdan na otoku. 


Grad Pag

Grad pag renesansni planski grad iz 15. stoljeća arhitektonski i graditeljski oblikovao većim dijelom najveći hrvatski graditelj i kipar, majstor Juraj Dalmatinac, koji je tri godine prije upravo počeo raditi na glasovitoj šibenskoj katedrali. Taj veliki umjetnik prenio je u to doba u hrvatske krajeve građevne i ukrasne oblike kasne mletačke cvjetne gotike.

Sve te značajke vidljive su u konceptu gradnje u Pagu, središnjem položaju gradskog trga te pravilno izvedenim ulicama, s ravnomjerno postavljenim pročeljima zgrada.  U tom pogledu posebno je zanimljiva katedrala iz 15. stoljeća, s njezinom jednostavnom, čvrstom i nekićenom fasadom, te franjevački samostan iz 16. stoljeća.

Osim toga ne propustite samostan Svete Margarite gdje današnje redovnice pripremaju ukusni baškotini po receptu iz davnina, posljednu kulu Skrivanat, muzej u magazinima soli, crkve svetog Frane i Nikole te Knežev dvor od kuda se upravljalo gradom.


Sv. Vid

Sveti Vid je najviši vrh otoka Paga i nalazi na visini od 348 metara nadmorske visine, a ukras samog vrha je crkvica podignuta u čast svecu Sv. Vidu u 14. stoljeću.

Sa samog vrha pruža se pogled na cijeli otok, susjedne otoke kao i na prekrasni Velebit. Neka istraživanja nagađaju da se u predkršćansko doba štovalo nebeskog boga po kojemu je i dobilo ime. U vjerovanju bog gromovnik u obliku Orla, sa planine je bio u vječnoj borbi sa zmijom koja ga je napadala iz jazbine preko vode.

 Otkrića zapisa u mjestu Kolan spominju boga Vida i prinošenje žrtve kako bi se prizvale kiše i bogat urod.

   


Dubrava - Hanzine

Značajni krajobraz i posebni rezervat šumske vegetacije na otoku Pagu. Granice rezervata su s jedne strane more i niz velikih pješčanih plaža, a s druge strane goli kamenjar koji su pruža prema Sv. Vidu. Ovaj rezervat jedini je pošumljeni dio na području grada Paga u kojemu je izvorna šuma hrasta crnike razmjerno dobro očuvana.

Ova šumska površina znanstvenicima je vrlo zanimljiva, analizom su utrdili da je Flora tog kraja razvila genetski imunitet na nemilosrdnu klimu ovog dijela otoka Paga koju obilježava jaka bura i posolica.

Geomorfologija obalnog pojasa u duljini od oko 6 km krajobrazna je posebnost. Krajobraz je zanimljiv geolozima jer je u blizini plaže Crnike koja je Zaštićeni geološko paleontološki rezervat na kojem su pronađene dvadeset milijuna godina stare miocenske naslage.


Vidikovac Gradac

Zasigurno najljepši panoramski pogled na samu jezgru Paga pruža se sa vidikovca Gradac.

Vidikovac se nalazi na cesti koja spaja Pag i Novalju, pa tako napuštajući ili dolazeći u grad Pag obavezno stanite i pogledajte prekrasnu panoramu sa veličanstvenim Velebitom u pozadini.

Osobito vam preporučamo izlet na vidikovac noću kada svijetla iscrtaju konturu grada.


Grad Novalja

O tisućljetnoj prošlosti i burnim vremenima kroz koje je prolazila Novalja, govore brojni arheološki nalazi i ostaci među kojima se svojom jedinstvenošću ističe antički rimski vodovod iz 1. st., jedini objekt takve vrste na hrvatskoj obali Jadrana.

Svoj intenzivni razvoj Novalja doživljava posljednjih 50-ak godina zahvaljujući turizmu koji je u potpunosti izmijenio dotadašnji način života i otvorio joj široke razvojne mogućnosti.

U centru mjesta nalazi se mala crkva iz 17. stoljeća sa sačuvanim podnim mozaikom iz 4. stoljeca.


Cissa / Caska

Prvi put se spominje u djelu rimskog pisca Plinija u 1.st.  Cissa ( Kissa ), najvjerojatnije  ilirskog podrijetla. Naselje je stradalo u potresu 361. godine i jedan njegov dio potonuo je u more.

U srednjem vijeku naselje nastavlja život, a definitivno propada u borbama između Raba i Zadra u 12. stoljeću, pa se većina stanovnika preselila na lokalitet znatno južnije, na mjesto koje se danas naziva Starim gradom. Od antičkog naselja sačuvani su ostaci zgrada, akvedukt i ruševine akropole.

Nakon brojnih istraživanja i pronalazaka od rimskog sidra, staro ilirskog broda, do kostura sa nakitom iz 10. stoljeća, poslijednje istraživanje u 2012.godini je oduševilo istraživače i još jednom potvrdilo kako muljevito dno uvale krije nebrojena iznenađenja.

Nedaleko od obale i na dubini od svega nekoliko metara, otkriveni su ostatci velikog antičkog broda čije se istraživanje s nestrpljenjem očekuje tijekom narednih istraživačkih kampanja.


Gradski Muzej Novalja

Po svojim sadržajima i djelatnostima muzej je srediste kulturno povijesnih tragova na prostorima Novalje. Osim bogate etnografske zbirke i izložbi poznatih i manje poznatih hrvatskih umjetnika različitih izričaja, muzej je posebno poznat po tzv. Talijanovoj buži tj. antičkom podzemnom vodovodu dugačkom 1050 m, u koji se ulazi iz muzeja, a izlazi iz njega u Novaljskom polju.

Antički vodovod je vjerojatno izgrađen u 1.st.pr.Kr.,a analizom očuvane drvene stropne konstrukcije,potvđeno je njegovo korištenje početkom 3.st.pr.Kr. Za potrebe izgradnje podzemnog kanala izrađeno je 9 vertikalnih otvora,tzv. odiha, od kojih se najviši nalazi na vrhu brda  Močišćak,a visina iznosi 44 metra. U kasnije vrijeme otvori su vjerojatno korišteni za čišćenje i održavanje vodovoda.

Muzejski se fundus stalno obogaćuje nalazima s istraživanja na arheološkom lokalitetu Caska

  


Potonuli rimski brod iz 1. Stoljeca prije Krista

Medu atrakcijama istice se Brodolom rimskog trgovačkog broda s teretom amfora, 1. stoljeće prije Krista, a čije vrijedno nalazište je zaštičeno i otvoreno za javnost. Ako ste ljubitelj morskih dubina i predivnih podmorskih krajolika, kontaktirajte neki od ronilačkih centara u Novalji i Staroj Novalji.

Iz dubokih i tamnih tajanstava podmorja profesionalnim roniocima preporučujemo razgledavanje nalazišta amfora s potonulog rimskog trgovačkog broda iz 1. stoljeća prije Krista, koje se nalazi u uvali Vlaška Mala u Velebitskom kanalu, nedaleko od trajektne luke Žigljen, na dubini od oko 30 m.


Vrtovi Lunskih maslina

Na samome sjeveru otoka, maslinici koji već stoljećima predstavljaju netaknuti kutak u regiji. Prirodne samonikle masline, koje se tu nalaze više od tisućljeća, a očuvana tradicija maslinarstva zadužila je stanovnike sa kojima dijele povijest da ovo područje kulturne i prirodne baštinu dovedu na razinu koju već godinama zaslužuje.

Lunjski maslinici protežu se na oko 24 ha i broje više od 80.000 stabala sorti oblice cijepljene na divlju podlogu masline Olea oleaster linea. Ističe se oko 1.500 stabala oblice visokih od pet do osam metara, čija se prosječna starost procjenjuje na 1.200 godina, dok je najstarija maslina u Lunu stara 1.600 godina.

Ovaj je maslinik jedinstven u svijetu zbog velikog broja tisućljetnih stabala na okupu, čime se ne mogu pohvaliti ni poznati maslinici u Izraelu i Grčkoj.


Paski trokut

Kako se naziva megalitski otisak koji su istraživali mnogi, od ufologa do geologa i paleontologa. Dolazili su istraživači amateri i znanstvenici kako bi se utvrdilo kako je nastao i kakvo značenje imaju rupe na njegovim rubovima koje neodoljivo podsjećaju na rupe potrebne za postavljanje neke velike konstrukcije.

Ipak, ni trinaest godina nakon što je otkriven, nitko nije objasnio kako je usred oštrog kamenjara, na nepristupačnom mjestu do kojeg se ne može doći nikakvim vozilom, pa se dakle ne može dovesti ni bilo kakav stroj, nastala tvorevina u obliku trokuta unutar kojeg se nalazi kamenje posve drugačije od onog koje ga okružuje i koja je svjetlija od okolnog područja.

Kako nema znanstvenog objašnjenja, pojavile su se brojne teorije, a najčešće se spominju dvije. Po prvoj teoriji, koju zastupaju ufolozi, Paški trokut je posljedica spuštanja izvanzemaljske letjelice. Po drugoj teoriji Paški trokut je djelo visokorazvijene civilizacije koja je prije više desetaka tisuća godina postojala na Zemlji. Što god bio, Paški trokut izaziva znatiželju posjetitelja.


Povljana

Na području Općine Povljana na otoku Pagu teče život iz prapovijesnih vremena. Zasad, najstariji pronađeni predmet jest dio kamene sjekire iz bakreno-kamenog doba (eneolitik).

Liburni i Rimljani ostavili su dubok trag u povijesti otoka. Hrvati veoma rano na području otoka osnivaju svoja naselja. O njihovoj nazočnosti na području Povljane svjedoči i nekoliko srednjovjekovnih groblja (Stara Povljana, Grušna, Belotine ograde i Gomilica) i crkava.

Ime Povljana u povijesnim se izvorima spominje prilikom gradnje crkve Sv. Martina 14. stoljeću, premda je naselje starije. U uvali Stara Povljana do 17. st. nalazilo se je naselje s imenom Povljana. Od kada je naselje napušteno naziva se Stara Povljana. Njeno stanovništvo je preseljeno u suprotnu uvalu tj. današnju Povljanu.


Crkva Svetog Nikole

Nalazi se u starom groblju u Povljani – povijesni je kulturni spomenik neprocjenjive vrijednosti, starohrvatska predromanička crkva iz 9. stoljeca. Jednostavna je to građevina kojoj je uzdužni brod nadsvođen bačvastim svodom, a s istočne strane završava sa polukružnom apsidom.

Na pročelju se ističe zvonik-preslica s jednim otvorom za zvono. Posebno je zanimljiv u unutrašnjosti ostatak freske s likom sveca, jedan od najstarijih primjeraka zidnoga slikarstva u Dalmaciji - piše I. Petricioli.

Još su zanimljiva dva vrijedna nalaza: zabat oltarne pregrade i olovni moćnik, pronađen u oltaru crkve, koja datiraju u 11. St. Pretpostavlja se da se crkva Sv. Nikole nalazi na nekom starijem objektu, što će se utvrditi budućim planiranim istraživanjima.


Veliko i Malo blato 

Otkad je zaštićeno kao ornitološki rezervat, područje predstavlja pravo utočište mnogobrojnih močvarica, naročito u vrijeme njihova gniježđenja, selidbe i zimovanja. U rezervatu je postavljena promatračnica za promatranje ptica i informativna tabla.

Stručnjaci su na području Velikog blata zabilježili 143 vrste ptica, izradili Popis ( check-listu ) ptica i istaknuli najpogodnije dekade u pojedinoj sezoni za promatrače ptica, kao i vrste ptica koje u tom razdoblju promatrači mogu promatrati. Kao posebnost se istice gniježđenje patke kreketaljke (Anas strepera), eje livadarke (Circus pygargus), velike ševe (Melanocorypha calandra) koje su ugrožene u europskim razmjerima, a u Hrvatskoj vrlo rijetke i malobrojne gnjezdarice.

Takvo očuvano močvarno područje je danas prava rijetkost pogotovo zbog sve veće ugroženosti močvarne ornitofaune i nestanka močvarnih biotopa u cijeloj Europi. Za razgledavanje Ornitološkog rezervata Veliko blato potrebno je kupiti ulaznice u Turističkom uredu u Povljani, gdje se izdaju i dozvole za slatkovodni ribolov.


Jezero "Segal"  

Zapadno od Povljane, uz plažu Dubrovnik u okruženju borove šume, nalazi se jezero ''Segal'' sa muljevitim sedimentom. Ljekoviti peloid pogodan je za liječenje degenerativnih oboljenja, reumatskog artritisa i kožnih oboljenja.

Često se koristi kao oblog za trbuh i predio bubrega kod bolesti probavnog trakta, bolesti reproduktivnih i mokraćnih organa. Koristi se kod reumatskih oboljenja udova kao oblog i premaz za ruke,pojedine zglobove ili grupe velikih zglobova i kičmu.

Poznato je da je prirodno blato dobro sredstvo za detoksikaciju.


Kolan

Naziv mjesta Kolana vjerojatno je nastao prema rimskom vodovodu, kanalu. Taj je vodovod s izvora u Kolanjskom polju (danas Bunar) odvodio pitku vodu do rimskog naselja Cisse. Kolan je, dakle, drevno naselje koje je postojalo i mnogo prije konačnog ovladavanja Rimljana ovim prostorima početkom kršćanske ere.

Prije izgradnje vodovoda, krajem I. stoljeća, mjesto se zasigurno drukčije zvalo, a o njegovu postojanju svjedoči mnoštvo ostataka keltskih, a svakako i liburnskih grobova nađenih u području samoga mjesta. Tijekom srednjeg vijeka, sve do novijih vremena, ljudi su izrabljivani kao roblje, mnogi su završili kao veslači na galijama, česti su bili pohodi gusara i drugih pljačkaša koji su dolazili s mora i kopna.

Danas u mjestu Kolan, na svojih 450 stanovnika nalaze se dvije tvornice sira, nekoliko restorana i konoba gdje možete kušati domaću svježu hranu.


Kolansko blato – blato Rogoža

Ornitološkim rezervatom proglašen je 1988. godine. Prostire se na površini od 175 hektara. Kolansko blato je mediteranska močvara čija je karakteristika boćata voda i močvarna vegetacija. Neposredno okružje su obradiva polja i kameniti pašnjaci.

Važna je zbog raznolike mediteranske flore i faune. Posebno je važna što se ptice porijeklom iz Hrvatske i drugih dijelova Europe tijekom proljetne i jesenske selidbe zaustavljaju u Kolanskom blatu radi hranjenja, odmora ili noćenja.

Osim toga mnoge vrste ptica prezimljuju na ovom mjestu. Zabilježene su 163 ptičje vrste, od kojih je 66 gnjezdarica. Rezervat je ugrožen s više strana. Trska koja raste na rubovima obrasla je rubove pa se svake godine sve više smanjuje slobodna površinu vode.

Neracionalni lov ptica, izlov ugora i jegulja vapnom i otrovnim mlječikama i širenje naselja Gajac ugrožava ovo područje.

Unutar rezervata nalazi se 9 bogatih izvori pitke vode takozvani bunari od kud su Rimljani u 1. stoljecu isklesali 12 kilometara dugačak vodovod kako bi obskrbljivali tadašnje naselje Cissa.


Suhozidi

Jedan od bisera otočne tradicije i graditeljskog majstorstva. U pokušaju mjerenja koliko su dugi paški suhozidi, došlo se do broja većeg od 1100 kilometara, no sigurno su i duži jer je to gotovo nemoguće izmjeriti.

Podizali su se kao prirodne granice između pašnjaka, dovoljno visoki da ih ovce ne mogu preskočiti te snažni da ih bura ne može srušiti. Njihova izgradnja nije bila lagana. Zbog njihove iznimne važnosti te u cilju sprječavanja njihova uništavanja, započelo se s aktivnostima zaštite suhozidne gradnje na Pagu.

.

Izdvojeno

PAG TOURS d.o.o.
Zagrebačka 12, 23250 Pag
ID code: HR-AB-23-1110026296
OIB: 11772695770
Gsm: +385 91 422 8868
E-mail: info@pagtours.hr
tripadvisor
Luxura Travel Guide, European Awards 2017 Winner
© pagtours.eu - All rights reserved.